MAGIČNE GLJIVE PROTIV DEPRESIJE – Psihodelična sredstva mogla bi biti lijek za alkoholizam, PTSP i depresiju

podijeli

 

Kirk (47) je IT stručnjak iz Londona. Prije sedam godina suočio se s bolnim gubitkom jer mu je nakon duge i teške bolesti preminula majka za koju je bio iznimno vezan. Njegova duboka tuga prerasla je u depresiju pa je zatražio liječničku pomoć. Godinu dana jednom tjedno odlazio je na razgovor sa psihoterapeutom, ali nije mu pomoglo. Zatim mu je liječnik prepisao antidepresive, ali ni oni nisu pomogli.

– Lijekovi su me pretvorili u zombija – ustvrdio je Kirk u britanskom popularno-znanstvenom magazinu Focus. Nakon nekoliko godina neuspješne borbe s depresijom, Kirk je postao jedan od sudionika pilot-kliničke studije dr. Robina Carharta-Harrisa, neurofarmakologa s Imperial Collegea u Londonu.

U sklopu studije 12 pacijenata oba spola u dobi od 30 do 64 godine, koji su se godinama borili s teškom depresijom, uzimali su psilocibin, psihoaktivnu tvar iz halucinogene droge “magične gljive”. Psilocibin djeluje na serotonin, neuroprijenosnik povezan s osjećajem zadovoljstva i sreće, no kako se radi o halucinogenu koji može izazvati i ružne nuspojave, uključujući paranoju, znanstvenici su prvo htjeli ispitati njegovu djelotvornost i sigurnost. Svi su pacijenti tijekom studije bili pod pažljivim nadzorom liječnika, te su gotovo svakodnevno razgovarali sa psihijatrom. Osim blage mučnine i glavobolje, nisu zabilježene ozbiljnije nuspojave.

Tjedan dana nakon što oralnim putem dobili strogo kontroliranu dozu psilocibina, svi su pacijenti osjetili ublažavanje simptoma depresije u trajanju od najmanje tri tjedna. Među njima sedmero u razdoblju od tri mjeseca, a petero i dulje od toga.

Rezultati istraživanja objavljeni su u prosincu 2016. godine u časopisu Lancet Psicychiatry. No, dr. Robin Carhart-Harris uskoro počinje novu kliničku studiju terapije depresije pomoću psilocibina u koju će biti uključeno 50 pacijenata. Ta je studija jedna u nizu istraživanja posljednjih desetak godina u kojima znanstvenici istražuju učinkovitost psihodeličnih sredstava, koja se nalaze na popisu zabranjenih supstanci, u terapiji niza poremećaja i bolesti, uključujući alkoholizam, PTSP i depresiju.

Što su psihodelici?

Naziv dolazi od grčkih riječi psiha (duša) i delos (vidljivo). Riječ je o tvarima koje djeluju na živčani sustav tako da mijenjaju doživljaj realnosti, iskrivljuju percepciju, stvaraju iluziju i halucinaciju. Takve se tvari koriste od davnina. Primjerice, u Južnoj Americi u jednom su grobu starom oko 4500 godina arheolozi našli cjevčicu za koju se smatra da je služila za šmrkanje jake halucinogene trave cohoba što je i danas koriste neka od tamošnjih plemena.

Najpoznatiji psihodelična sredstva su LSD, meskalin, psilocibin, DMT i drugi. LSD (dietilamid lizerginska kiselina) je 1938. godine izolirao švicarski kemičar Alfred Hofman (1906.-2008.) zaposlen u tvrtki Sandoz Laboratories (današnji Novartis) u Bazelu. Hofman je radio na programu sinteze farmakoloških tvari iz medicinski važnih biljaka. Počeo je proučavati ergot gljivice, koje rastu na raži, što ga je dovelo do sinteze LSD-a.

Hofmannov pokus na samome sebi

Prava povijest LSD-a počinje 16. travnja 1943. godine kada je Hofmann nehotice unio malu količinu droge u organizam te iskusio izmijenjeno stanje svijesti. – Demon me je napao, obuzeo je moje tijelo, um i dušu – rekao je kasnije Hofmann.

Tri dana kasnije odlučio je biti prvi pokusni kunić koji će svjesno isprobati psihodelično djelovanje tvari. Uzeo je 250 mikrograma LSD-a i ponovno iskusio čudesni doživljaj, samo još mnogo intenzivnije. Krenuo je kući, a kako u to ratno doba bilo teško nabaviti gorivo za automobil, vozio je bicikl. – Tijekom puta kući, a bilo je to oko četiri kilometra, osjećao sam se kao da se ne mogu pomaknuti s mjesta. Okretao sam pedale, no činilo mi se da cijelo vrijeme stojim – prisjetio se kasnije Hofmann.

Kontrolirani eksperimenti s LSD-om su nastavljeni ne samo u Sandozu nego i na Sveučilištu u Zürichu. Studije na pacijentima koji su imali psihičke probleme pokazale su da LSD djeluje umirujuće. Stoga je krajem četrdesetih godina Sandoz počeo proizvoditi LSD pod imenom Delysid. Stigavši na američko tržište, LSD je iduće desetljeće intenzivno proučavan kao lijek za tretman niza psihičkih poremećaja i bolesti, uključujući i shizofreniju i alkoholizam.

Zlouporaba psihodeličnih tvari

Šezdesetih godina u SAD-u je počela zloporaba LSD-a, psilocibina i ostalih psihodeličnih supstanci.

Primjerice, američka je vojska eksperimentirala s LSD-om s ciljem kontrole ljudskog uma. Poznati psiholog i profesor na Harvardu Timothy Leary tragao je za “magičnim gljivama” u Meksiku, a zatim je 1960. godine pokrenuo harvardski projekt istraživanja psilocibina kako bi istražio terapeutski potencijal halucinogenih droga.

Nekoliko godina kasnije počeo je i eksperimentirati s LSD-om. No, u svojim studijama Leary se nije pridržavao striktne znanstvene metode pa je izbačen s Harvarda. To je samo pridonijelo njegovoj popularnosti: Leary je postao ikona kontrakulture, a LSD ritualna droga mladih koji su se bunili protiv establišmenta. Raširenost zloporabe LSD-a među mladima početkom 70-ih dovela je do kriminalizacije psihodeličnih sredstava. Posljedica toga bila je i zabrana daljnjih znanstvenih eksperimenata s LSD-om i psilocibinom.

Potreban je oprez

Primjena različitih droga u terapijske svrhe u najvećoj mjeri još je u fazi istraživanja, a te se studije provode na malom broju ispitanika. Rezultati su često vrlo preliminarni i kontradiktorni pa sami znanstvenici upozoravaju na oprez.

– Psihodelični spojevi imaju potentne psihološke učinke i mi smo ih primjenjivali uz adekvatne mjere sigurnosti. Ne bih želio da ljudi pomisle da mogu brati čarobne gljive kako bi si sami liječili depresiju.

Takav pristup može biti opasan – upozorio je Robin Carhartt-Harris. Mnogi stručnjaci, pak, upozoravaju kako terapija na bazi psihodelika vjerojatno nikad neće biti primjerena velikom broju pacijenata niti će se primjenjivati na svakodnevnoj osnovi.

Povratak psihodelika u medicinu

Posljednjih godina oživjela su istraživanja potencijalnog terapeutskog učinka psihodeličnih supstanci. Neka istraživanja pokazuju da LSD ima pozitivno djelovanje u terapiji glavobolje te da utječe na smanjenje anksioznosti u terminalno bolesnih pacijenata. Obnovljen je i interes za istraživanja LSD-a u liječenju alkoholizma. Pojedina istraživanja upućuju na pozitivna djelovanja psilocibina u terapiji opsesivno-kompulzivnog poremećaja, kao kod uklanjanja boli u određenim vrstama glavobolje.

Također, istraživanja prof. Rolanda Griffithsa sa Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu ukazuju da psilocibin može pomoći oboljelima od raka u ublažavanju anksioznosti i depresije povezane s tumorom. Nadalje, krajem 2016. godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je klinički pokus na velikoj skali u kome se istražuje učinkovitost MDMA, glavnog sastojka partijanerske droge ecstasy, u terapiji posttraumatskog stresnog poremećaja.

 

 

 

jutarnji/life

 

podijeli

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *